Dinamova „desetka za deset“, kako su ga slavili mediji nakon blistavih izvedbi, plava desetka za povijest...
Otišla je još jedna Dinamova legenda
Štef Lamza.
Za Dinamo je igrao od 1960. do 1967. i do danas je ostao jedan od najboljih igrača u povijesti, a oni stariji kažu da je u tim godinama bio jedan od najboljih na svijetu.
Pokojni novinar Tomislav Židak ovako je pisao o Štefu Lamzi:
"Kada se ranih šezdesetih pročulo da u Mariboru neki dečko iz Siska igra fenomenalan nogomet, u Haulikovoj ulici su Otto Hofmann, Predrag Naletilić i još poneka u plavo ofarbana gospoda počeli stvarati strategiju kako ga dovesti u Dinamo. Onda je netko pokucao na Hofmannova vrata i predstavio se: "Ja sam Štef Lamza, želio bih igrati u Dinamu. Da me ne tražite..." Nekoliko dana su ga skrivali u stanu poznate zagrebačke manekenke jer ga je Dinamu željela oteti C. zvezda, da bi u kavani Dubrovnik potpisali ugovor. Kada je napokon postao Dinamov, Predrag Naletilić ga je izveo na Trg i rekao mu: "Štef, do Maksimira vozi tramvaj broj jedanaest..."
Nakon par maestralnih godina u Dinamu, piše dalje Židak - "tražila ga je Barcelona, menadžer Ljubo Barin, koji danas to može posvjedočiti, želio ga je odvesti u belgijski Liege. Pred noge su mu bacali za to doba fantastične novce i baš kada je bio na pragu ugovora karijere, stao je na trulu dasku na ogradi Vile Rebar. Jedan pogrešni korak, jedna čašica ruma previše, tako je završila nogometna karijera najvećeg Dinamova igrača, dan nakon utakmice s Eintrachtom...", u polufinalu Kupa velesajamskih gradova.
“I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”
Štef je bio jedna od posljednjih živućih legendi iz čuvene Dinamove generacije '67.
Za kraj, sjetimo se čuvene Štefove izjave:
"RADIJE BI PROSIO PRED ZAGREBAČKOM KATEDRALOM, NEGO IGRAO U CRVENOJ ZVEZDI"
Obitelji, prijateljima, poznanicima našega Štefa izražavamo iskrenu sućut.